Zgodan sam momak, lijep ko’ slika,
roditeljima svojim, ponos i dika!
Ali imam problem, koji me mori,
nemam brkove, ko’ drugovi moji!
Svi me tješe, govore gluposti neke,
a ja patim i zamišljam… brkove… daleke!
I istorija govori, kog’ brkovi krase,
junačine, nose brke’, zna se!
Uporan sam, njegujem ih, uspjehu se nadam,
zato što su slabi, rijetki, moralom ne padam!
Kada moja muka bude, dala rezultate,
to će biti, pravi brci,s vi da uživate!
Tako, prođe, neko vrijeme, uspio sam pravo,
gusti brci, mene krase, pogledajte samo!
Ali jedna primjedba, ko’ šamar mi pada,
super su ti brkovi… al’ nikakva brada!
